Dodaci prehrani za žene koje planiraju trudnoću, trudnice i dojilje. Što je važno?

Uravnotežena i raznovrsna prehrana, kao i životni stil prije trudnoće, tijekom trudnoće i dojenja nisu važni samo za trudnicu nego jednako toliko i za dijete.

Normalan BMI prije trudnoće utječe na plodnost, tijek trudnoće i porođaj, kao i na zdravlje djeteta. Žene bi se prije same trudnoće trebale nastojati približiti normalnoj tjelesnoj masi. Energetske potrebe u drugom i trećem tromjesečju trudnoće povećavaju se samo za 10 % u odnosu na one prije trudnoće. Prirast tjelesne mase u trudnoći bi trebao biti od 10-16 kg.

Pretile žene imaju povećan rizik za gestacijski dijabetes, visoki krvni tlak, prijevremeni porođaj i komplikacije tijekom poroda.

Navike koje dijete stječe počinju već u majčinoj utrobi. Dokazana je povećana učestalost debljine (2 puta veća), metaboličkog sindroma (4-5 puta veća) i dijabetesa kod makrosomne djece (one koja imaju povišenu tjelesnu masu na porodu).

Također, i pothranjene žene trebaju imati za cilj postizanje normalne tjelesne mase prije nego što ostanu trudne.

U trudnoći zahtjev za određenim hranjivim tvarima raste puno više od utroška energije, tako da treba obratiti pozornost prvenstveno na kvalitetu prehrane.

Kako bismo djetetu pružili dobru startnu poziciju, zdravi životni stil treba usvojiti prije trudnoće, a isto tako razmišljati i o zalihama nutrijenata koji su važni za pravilan razvoj embrija.

Žene trebaju slijediti opća pravila pravilne prehrane te staviti naglasak na unos:

• povrća, voća, cjelovitih žitarica,
• mlijeka i mliječnih proizvoda s niskim udjelom masnoće i nemasnog mesa,
• morske ribe, koja sadrži omega-3 masne kiseline (DHA i EPA) (npr. losos, skuša, srdela), čak dva puta tjedno
• dovoljne količine vode, barem 1,5 L na dan
• uravnoteženih, manjih, učestalijih obroka (5 obroka u danu, 3 glavna i 2 međuobroka)
• izbjegavati gladovanje i/ili preskakanje obroka

Tijekom trudnoće treba obratiti posebnu pažnju na neke namirnice i ograničiti njihov unos:

Pića koja sadrže kofein treba konzumirati umjereno. Prihvatljive su do 3 šalice kave dnevno. Kofeinska energetska pića se ne preporučuju, a alkohol treba izbjegavati gotovo u potpunosti.

Potrebno je ograničiti unos slatkiša i grickalica.

Izbjegavajte sirove životinjske proizvode koji mogu sadržavati toksoplazmozu, listeriozu ili salmonelu, mikroorganizme koji bi mogli naštetiti djetetu. Primjeri uključuju sirovo ili djelomično kuhano meso (salame, kobasice, šunka), sirova riba (npr. sushi, dimljeni losos), nepasterizirano mlijeko i sir napravljen od nepasteriziranog mlijeka te jela od sirovih jaja (npr. tiramisu).

Preporuka za trudnice jest konzumacija svježe pripravljene hrane i namirnica koja nije podgrijavana te stoga svakako valja pripaziti u restoranima. Osim odabira sigurne hrane, odnosno zdravstveno ispravnih namirnica, i pridržavanja higijenskih mjera, odgovarajuće skladištenje hrane također ima važnu ulogu u zaštiti od bolesti koje se prenose hranom. Priprema hrane uključuje i pranje ruku prije i poslije, jer se i prilikom pripreme dolazi u dodir sa sirovim namirnicama. Voće i povrće prije upotrebe obavezno oprati (uzročnici bolesti su također prisutni i u tlu). Listeria se može naći u grijanoj hrani, može rasti na niskoj temperaturi hladnjaka i u hrani koja je vakumirana.

Pušenje u trudnoći nije prihvatljivo, također nije poželjno zadržavati se u prostorijama u kojima drugi puše (pasivno pušenje). Pušenje u trudnoći povećava rizik od pobačaja, dvostruko povećava mogućnost preranog porođaja, smanjuje šanse da se dijete rodi s normalnom tjelesnom masom i usporava razvoj pluća fetusa. Evo i nekih informacijama u brojkama: ako u trudnoći pušite 2 cigarete na dan, u 280 dana trudnoće Vaše dijete će popušiti 560 cigareta prije nego dođe na svijet.

Koje su esencijalne hranjive tvari prilikom planiranja trudnoće, u trudnoći i dojenju, za kojima raste potreba i čiji deficit se ne smije dogoditi?

Kako biste u trudnoći bili potpuno sigurni da unosite dovoljne količine važnih minerala i vitamina, potrebno je uzimati dodatke prehrani. Deficit određenih minerala i vitamina kao što su: folna kiselina, jod, omega-3 masne kiseline (posebice dokosaheksaenska masna kiselina-DHA), vitamin D i željezo, može se negativno odraziti na pravilan rast i razvoj embrija/djeteta.

Roditelji su često suočeni sa zbunjujućim i proturječnim savjetima iz različitih izvora. Stoga su stručne udruge izradile usklađene smjernice. Pri izradi su sudjelovali članovi europskih i američkih udruga** koji su sistematski prikupili i evaluirali preporuke koje slijede.

Za mnoge hranjive tvari značajno povećanje potreba pojavljuje se tek nakon 4. mjeseca trudnoće, ali i prije početka trudnoće preporučuje se povećati unos folne kiseline, joda i željeza.

Folna kiselina

Žene koje planiraju trudnoću, ili koje ne mogu isključiti mogućnost trudnoće, trebaju uzimati dodatak od najmanje 400 µg folne kiseline, a onda bi trebale nastaviti suplementaciju tijekom trudnoće, osobito do kraja prvog tromjesečja. Kada unos dodatne folne kiseline počinje neposredno prije ili neposredno nakon začeća, dodatak treba sadržavati više od 400 µg folne kiseline. Na taj način dolazi do bržeg stvaranja tkivne koncentracije folne kiseline, učinkovite za prevenciju defekata neuralne cijevi.

Uz dodatni unos folne kiseline putem dodataka prehrani, apsolutno se treba pridržavati i uravnotežene prehrane koja podrazumijeva konzumaciju namirnica koje sadrže folat (oblik folne kiseline prirodno prisutan u hrani). Biljna hrana, kao što su zeleno lisnato povrće, kupus, mahunarke, cjelovite žitarice, smeđa riža, rajčice i naranče su kvalitetni izvori folata.

Tijekom trudnoće pravilnom prehranom i suplementacijom treba dosegnuti referentnu vrijednost za unos folne kiseline koja se povećava za 50%, do 600 µg na dan.

Folna kiselina je važan supstrat za stanične diobe i procese rasta. Dovoljan unos smanjuje pojavnost ozbiljnih urođenih mana, odnosno oštećenje neuralne cijevi. U nekim studijama je pokazano i smanjenje rizika za druga prirođena oštećenja ploda, uključujući prirođene bolesti srca i rascjepe nepca.

Zatvaranje neuralne cijevi se javlja 3-4 tjedna nakon oplodnje. Stoga bi s unosom folne kiseline trebalo početi prije začeća kako bi se postigao optimalan preventivni učinak.

Žene koje imaju povećani rizik od defekata neuralne cijevi, u trudnoći trebaju unositi 5 mg folne kiseline. Povećani rizik od razvoja oštećenja neuralne cijevi postoji ako:

• ona ili partner imaju defekt neuralne cijevi
• ona ili partner imaju obiteljsku povijest defekata neuralne cijevi
• su imali prethodnu trudnoću s defektom neuralne cijevi
• ako imaju dijabetes
• ako uzimaju terapiju za epilepsiju

Omega-3 masne kiseline (DHA i EPA)

Omega-3 masne kiseline, osobito DHA (dokosaheksaenska masna kiselina), igraju važnu ulogu u razvoju mozga i oka djeteta. DHA izgrađuje 50% gradivne tvari mozga i 65% očne pozadine. EPA – eikosapentaenska masna kiselina djeluje prvenstveno kardioprotektivno i protuupalno.

Omega-3 masne kiseline uvijek je poželjno unositi i prehranom, tj. unosom ribe 2 puta tjedno. Preporučene vrste ribe su losos (termički obrađen), skuše i srdele.

Da bi se lakše postigle preporučene doze omega-3 masnih kiselina; 200 mg DHA na dan te unos DHA + EPA barem 250 mg na dan, preporuča se unijeti dio i u obliku kvalitetnih dodataka prehrani.

Jod

U vrijeme oplodnje, trudnoće i dojenja, potrebna je dobra opskrba jodom.

Jod je bitan jer utječe na proizvodnju hormona štitnjače, a time i na razvoj djetetovog mozga.

Dobri izvori joda uključuju morske ribe i plodove mora, jodiranu kuhinjsku sol i mliječne proizvode. Dnevni dodatak joda od 100-150 µg preporučuje se ženama koje su trudne ili u fazi dojenja. Čak i blagi nedostaci joda mogu imati negativne posljedice na dijete. Ako imate bolest štitnjače, trebali biste se konzultirati s liječnikom u vezi planiranja trudnoće.

Željezo

Trudnice trebaju dovoljne količine željeza osigurati uravnoteženom prehranom te, ukoliko je potrebno, kombiniranjem s dodatkom prehrani koji sadrži ovaj važan mineral. Potrebe za željezom rastu u trudnoći jer je više željeza potrebno za razvoj fetusa, posteljice i povećan volumen krvi. Međutim, za vrijeme trudnoće, gubitak željeza menstruacijom prestaje, a crijevna apsorpcija željeza se povećava.

Referentna vrijednost za unos željeza je 30 mg na dan.

Željezo u obliku koji naše tijelo može lako apsorbirati uglavnom je prisutno u mesu, mesnim proizvodima i ribi.

Namirnice biljnog porijekla, kao što su orašasti plodovi i lisnato povrće sadrže željezo koje se, međutim, ne apsorbira lako u crijevima, odnosno njihova bioraspoloživost je mala. Simultani unos vitamina C, na primjer u agrumima, poboljšava apsorpciju željeza.

Generalna profilaktička suplementacija željeza se ne preporučuje tijekom trudnoće, budući da povećani unos željeza, kod žena s odgovarajućim statusom željeza, može imati štetne učinke.

Trudnice trebaju nadomjestiti željezo samo ako po osnovi krvnog testa tako savjetuje liječnik.

Vitamin D

Majčina opskrba vitaminom D ima izravan utjecaj na djetetovu opskrbu vitaminom D. Vitamin D regulira količinu fosfata i kalcija u tijelu koji su potrebni kako bi kosti, zubi, koža i vid bili pravilno razvijeni. Vitamin D se prirodno nalazi u plavoj ribi, jajima i mesu, ali u jako malim količinama tako da se na unos prehranom i ne možemo potpuno osloniti. S druge strane, stvaranje vitamina D se poboljšava kada se koža izlaže suncu, a to opet ovisi o ljetnim mjesecima, odnosno o kutu upada sunčevih zraka na naš planet. Prosječan unos vitamina D putem prehrane je oko 2-4 µg dnevno, a taj unos nije dovoljan za željenu koncentraciju u serumu 25-hidroksikolekalciferola od najmanje 50 nmol/L.

Osobe koje su u posebnom riziku od deficita vitamina D jesu: tamnopute osobe, osobe koje ne borave na suncu i/ili upotrebljavaju pokrivala te zaštitu od sunca u obliku krema visokog zaštitnog faktora.                                                                                                                                                           Iz razloga što većinu godine, veliki broj osoba, jako teško postiže željenu koncentraciju vitamina D u serumu, stručnjaci preporučuju suplementaciju vitaminom D od 20 µg (800 IU) na dan.

Vegetarijanska prehrana u trudnoći

• Vegetarijanska prehrana koja uključuje potrošnju mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja (lakto ovo vegetarijanstvo) s odgovarajućim izborom hrane može pokriti većinu hranjivih tvari čak i za vrijeme trudnoće.
• Potrebno je osigurati dovoljan unos željeza, odnosno dodatak željeza na temelju krvne slike.
• Ako se ne konzumira riba, potrebno je nadopuniti i omega-3 masne kiseline (DHA i EPA).

Lakto ovo vegetarijanska prehrana je adekvatna tijekom planiranja trudnoće te same trudnoće i dojenja uzevši u obzir gore navedeno, osim vitamina D, folne kiseline i joda, koje uvijek treba nadopuniti. Mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, mahunarke i cjelovite žitarice obično pružaju dovoljan unos proteina. Jaja, mahunarke, cjelovite žitarice i neke vrste povrća mogu doprinijeti i unosu željeza. Međutim, rizik od nedovoljne opskrbe željezom povećan je kod lakto vegetarijanki. Trudnice koje već slijede vegetarijansku prehranu duže vrijeme prije trudnoće, također pokazuju povećani rizik za nedostatkom vitamina B₁₂ i cinka.

Veganska prehrana u trudnoći

U potpunosti biljni izbor namirnica (veganska prehrana) ne pruža adekvatan unos potrebnih nutrijenata tijekom trudnoće. Trudnice koje prakticiraju vegansku prehranu trebaju posebno medicinsko savjetovanje i zahtijevaju nadopunu prehrane mikronutrijentima.

Uz strogo biljnu (vegansku) prehranu tijekom trudnoće, unosi energije, bjelančevina, omega-3 masnih kiseline, željeza, kalcija, joda, cinka, vitamina B₂, vitamina B₁₂ i vitamina D su često kritični, uz značajne zdravstvene rizike za dijete i trudnicu. Deficit vitamina B₁₂, uz  vegansku prehranu u trajanju od nekoliko godina, može dovesti do teških i dugotrajnih oštećenja djetetovog živčanog sustava za vrijeme trudnoće.

Dakle, žene koje odluče ostati na veganskoj prehrani, prije te za vrijeme trudnoće i dojenja, zahtijevaju kvalificirano savjetovanje o prehrani te suplementaciju kako bi se pokrile potrebe za kritičnim nutrijentima majke i djeteta.

Literatura:

1. Association of German Gynecologists, German Federal Institute for Risk Assessment, German  Federal Center for Health Education, Cochrane Library, German Nutrition Society, German Society for Obstetrics and Gynecology, German Society for Pediatrics and Adolescent Health, German Midwife Organization
2. European Commission, European Bureau for Food Safety
3. Research Institute for Child Nutrition, Institute of Medicine (IOM; USA)
4. National Institute for Health and Clinical Excellence (UK)
5. National Commission for Breast-Feeding at the Federal Institute for Risk Assessment, World Health Organization

Autor: Maja Gudelj, dr.med., spec. ginekologije i opstetricije