13 MIN 
ALMAGEA 
16.01.2024
Od začeća do rođenja djeteta, rast i razvoj ploda ovisi o nutrijentima koje majka unosi hranom. Potrebe za određenim nutrijentima povećane su tijekom trudnoće pa se stoga smatraju kritičnima za pravilan rast i razvoj djeteta te zdravlje buduće majke. U te nutrijente spadaju: folna kiselina, vitamin B12, vitamin C, vitamin D i vitamin A. Od minerala, vrlo je važno paziti na adekvatan unos kalcija, cinka, magnezija i željeza. Tijekom prvog tromjesečja „kritični“ nutrijenti su folna kiselina, vitamin B12 i cink, a tijekom drugog i trećeg tromjesečja željezo, kalcij i magnezij.
Tablica prikazuje postotak za koji se povećavaju potrebe na nutrijentima trudnica u odnosu na žene prije trudnoće:
Preporučeni dnevni unos tijekom trudnoće
Postotak povećanja u odnosu na žene koje nisu trudne
Energija……………………………………….19 %1
Ugljikohidrati……………………………….35 %
Prehrambena vlakna………………………12 %
Bjelančevine…………………………………54 %
Kalcij……………………………………………20 %
Fosfor…………………………………………..0 %
Magnezij……………………………………….9 %2
Vitamin D……………………………………..0 %
Fluor…………………………………………….0 %
Tiamin…………………………………………27 %3
Riboflavin………………………………. …..27 %3
Niacin…………………………………………..28 %
Vitamin B6…………………………………..46 %3
Folat…………………………………………….50 %
Vitamin B12…………………………………… 8%
Pantotenska kiselina……………………….20 %
Biotin…………………………………………….0 %3
Kolin……………………………………………..6 %3
Vitamin C…………………………………….13 %3
Vitamin E………………………………………0 %
Selen………………………………………………9 %
Vitamin A…………………………………….10 %4
Vitamin K……………………………………… 0 %
Željezo…………………………………………50 %3
Cink…………………………………………….38 %4
Jod……………………………………………….47 %
1 Postotno povećanje se odnosi na 2. i 3. tromjesečje u odnosu na žene koje nisu trudne
2 Postotno povećanje za trudnice mlađe od 18 g. i između 31. i 50.-te godine je veće
3 Postotno povećanje za trudnice mlađe od 18.g je nešto veće
4. Postotno povećanje za trudnice mlađe od 18.g. je nešto manje
Izvor: Dietary Reference Intakes: Recommended Intakes for Individuals, National Research Council, National Academy of Sciences, 1999, 2000, 2001, 2002.
Primarna potreba organizma je potreba za energijom. Energiju osiguravamo hranom odnosno hranjivim tvarima iz hrane.
Kako bi se osiguralo dovoljno energije za brz rast fetusa i tkiva prosječno je tijekom trudnoće potrebno unijeti dodatnih 55.000 kcal. Iako se na prvi pogled to čini teško zamislivim, preračunato to znači da trudnice trebaju tijekom 2. i 3. tromjesječja svakodnevno osigurati 300 kalorija više nego prije začeća. Tijekom prvog tromjesječja nema potrebe za dodatnom energijom, osim u trudnica koje su ušle u trudnoću sa osiromašenim energetskim rezervama. Njima se preporučuje unos dodatnih 300 kcal svaki dan tijekom cijele trudnoće.
300 dodatnih kalorija će otprilike osigurati 2 ½ šalice obranog mlijeka, 100 g sladoleda ili pecivo sa sirom. Nerijetko trudnice dolaze u napast da „jedu za dvoje“ ili udvostruče količinu hrane koju inače konzumiraju. Osim što takvi postupci mogu rezultirati prekomjernim gomilanjem kilograma, za njima nema potrebe. Dodatnih 300 kalorija je sasvim dovoljno da bi se osigurala energija neophodna za zdrav napredak trudnoće. Stoga moto buduće majke ne bi smio „jesti za dvoje“ već „jesti kvalitetno“.
Grafikon prikazuje prosječne energetske potrebe trudnica i dojilja tijekom različitih razdoblja:
Fiziološke funkcije bjelančevina su mnogobrojne – važne su za rast i popravak oštećenih tkiva, pravilan rad imunološkog sustava, služe kao izvor energije, no one su prvenstveno gradivne strukture organizma. Tisuće bjelančevina u organizmu nastaju nebrojenim kombinacijama osnovnih jedinica – aminokiselina. 20 je različitih aminokiselina od kojih je 9 esencijalnih što znači da ih je neophodno unijeti hranom budući da ih ljudsko tijelo ne može samo sintetizirati. Preostalih 11 aminokiselina možemo sami sintetizirati i stoga se ne smatraju esencijalnim
Općenito, namirnice životinjskog porijekla ističu se visokovrijednim proteinima što znači da osiguravaju sve esencijalne aminokiseline. Biljne namirnice, pak, sadrže nepotpune bjelančevine manjkave na esencijalnim aminokiselinama. Međutim, valja imati na umu da je pravilnim kombiniranjem biljnih bjelančevina moguće organizmu osigurati sve esencijalne aminokiseline.
Budući da su potrebne za izgradnju majčinog i fetalnog tkiva, bjelančevine zauzimaju važno mjesto u prehrani trudnica. Na temelju ponovno preispitanih procjena iskoristivosti bjelančevina u trudnica, 1989. godine su značajno smanjene preporučene dnevne količine (RDA) za unos bjelančevina tijekom trudnoće. Preporuča se da trudnice unose 60 g bjelančevina dnevno, odnosno samo 10 g više od žena koje nisu trudne. Žene sa visoko rizičnom trudnoćom i aktivne trudnice trebaju unijeti nešto više bjelančevina od preporučenih 60 g.
Krto meso, meso peradi i riba su dobri izvori bjelančevina koji također osiguravaju i druge esencijalne nutrijente poput željeza, vitamina B skupine i elemente u tragovima. Mahunarke, orašasti plodovi, jaja i mliječni proizvodi su također namirnice bogate bjelančevinama.
Iako se potrebe na bjelančevinama mogu zadovoljiti dobro isplaniranom i uravnoteženom lakto-ovo vegetarijanskom prehranom (osobe konzumiraju mlijeko, mliječne proizvode i jaja), trudnice koje su vegani bi se trebale savjetovati sa nutricionistom kako bi osigurale adekvatan unos bjelančevina, vitamina i minerala.
U tablici su prikazani izvori bjelančevina iz hrane:
| Namirnica | Količina | Bjelančevine (g) |
| Goveđi odrezak, krto meso | 85 g | 26 |
| Piletina, pečena, bez kožice | 85 g | 24 |
| Tuna | 85 g | 24 |
| Losos, kuhani | 85 g | 23 |
| Svinjetina, krto meso | 85 g | 20 |
| Svježi sir | ½ šalice | 14 |
| Jogurt, niskomasni | 1 šalica | 13 |
| Mlijeko, obrano | 1 šalica | 8 |
| Sir cheddar | 30 g | 7 |
| Jaje | 1 srednje veličine | 6 |
| Tofu | ½ šalice | 14 |
| Soja, kuhana | ½ šalice | 10 |
| Grah, kuhani | ½ šalice | 8 |
| Orasi | ¼ šalice | 8 |
| Kukuruz | 1 šalica | 5 |
| Tjestenina, kuhana | 1 šalica | 5 |
| Smeđa riža | 1 šalica | 4 |
| Kruh od integralnog brašna | 1 kriška | 2 |
Ugljikohidrati opskrbljuju tijelo energijom potrebnom za sve tjelesne funkcije i mišićni rad. Obzirom na strukturu dijelimo ih na jednostavne i složene. Jednostavni ugljikohidrati su sačinjeni od jedne ili dvije molekule ugljikohidrata i često se nazivaju šećerima. Najpoznatiji predstavnik je konzumni šećer saharoza, a prisutni su i u medu, voću i mlijeku. Složeni ugljikohidrati se sastoje od više molekula šećera. Oni se sporije razgrađuju od jednostavnih šećera, što tijelu osigurava dulje snabdijevanje energijom. Najbolji izvor složenih ugljikohidrata su vrijedne namirnice poput žitarica i proizvoda od žita, krumpira, mahunarki i povrća koje uz ugljikohidrate organizmu osiguravaju i neophodne vitamine i minerale te blagotvorne fitokemikalije i prehrambena vlakna.
Danas se često jednostavni šećeri smatraju lošim, a složeni dobrim. No, situacija ipak nije toliko jednostavna. Važan čimbenik ocjene ugljikohidrata je i glikemijski indeks (GI), mjera kojom se izražava koliko brzo i u kojoj mjeri pojedina hrana povisuje razinu šećera u krvi.
Hrana koja posjeduje nisku vrijednost GI uzrokuju malen i spor porast razine šećera u krvi, dok hrana s viskom GI uzrokuje veliki i intenzivan porast razine šećera u krvi. Prehrana bogata hranom sa visokim GI povezuje se sa povećanim rizikom od šećerne bolesti i bolesti srca i krvnih žila. S druge strane, plan prehrane koji podrazumijeva nisku ili umjerenu vrijednost GI može imati pozitivan utjecaj na prevenciju kroničnih bolesti. Podrobnije o glikemijskom indeksu bit će objašnjeno kasnije u kuharici.
Uravnotežena prehrana podrazumijeva da ugljikohidrati čine 55 – 60 % cjelodnevnog energetskog unosa svih populacijskih skupina, pa tako i trudnica. Preporučljivo je birati složene ugljikohidrate.
Tablica prikazuje izvore složenih ugljikohidrata iz hrane:
| Namirnica | Količina | Složeni ugljikohidrati (g) |
| Riža | ½ šalice | 21 |
| Tjestenina | ½ šalice | 15 |
| Cornflakes | 1 šalica | 11 |
| Zobena kaša | 1 ½ šalice | 12 |
| Kruh od integralnog brašna | 1 kriška | 7 |
| Grah | ½ šalice | 12 |
| Mrkva | 1 srednja | 7 |
| Krumpir | 1 srednji | 30 |
| Kukuruz | ½ šalice | 10 |
| Brokula | ½ šalice | 2 |
Prehrambena vlakna se razlikuju od ostalih složenih ugljikohidrata činjenicom da ih ljudski organizam ne može probaviti.
Dvije su vrste prehrambenih vlakana: vlakna topiva i netopiva u vodi. Topiva vlakna (npr. pektin) otapaju se u procesu probave stvarajući viskoznu, gelu sličnu masu koja štiti cjelokupan probavni sustav od apsorpcije različitih supstancija. Primjerice, sprečavajući apsorpciju kolesterola, imaju veliku ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Topiva vlakna nalaze se u voću i povrću kao što su šljive, prokulice, te u žitaricama riži i zobi.
Netopiva vlakna (celuloza, hemiceluloza, lignin) ulaze i izlaze iz probavnog sustava gotovo nepromijenjena. Također mogu apsorbirati vodu, a pripisuje im se laksativno djelovanje jer sprečavaju konstipaciju (zatvor) i osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Ovakvo „čišćenje“ sprečava duže zadržavanje nekih toksičnih supstancija u organizmu štiteći ga pritom od različitih bolesti ili potencijalno opasnih stanja. Pšenica, grah, artičoke, mekinje, smokve, neke su od namirnica koje sadrže netopiva prehrambena vlakna.
Otprilike su dvije trećine ili tri četvrtine ukupnih vlakana u tipičnoj, mješovitoj prehrani netopiva vlakna.
Prehrambena vlakna nalaze se isključivo u voću, povrću, žitaricama i orasima. Mlijeko, meso i jaja ih ne sadrže. Konzervirano i smrznuto voće i povrće sadrži ih u jednakim količinama kao i svježe. Ostali načini obrađivanja mogu smanjiti njihov sadržaj. Sušenje i gnječenje, primjerice, uništavaju sposobnost vlakana da zadržavaju vodu. Uklanjanje sjemenki i ljuske, također smanjuje sadržaj vlakana. Neoguljene rajčice imaju više prehrambenih vlakana od oguljenih koje ih pak imaju više nego sok od rajčice. Isto tako kruh od cjelovitih žitarica bogatiji je prehrambenim vlaknima od bijelog kruha.
Za odrasle se preporučeni dnevni unos prehrambenih vlakana kreće u rasponu između 20 i 35 g, odnosno 10 – 13 g /1000 unesenih kcal. U posljednje vrijeme nastoji se definirati preporuka unosa vlakana za djecu i adolescente. Iako utemeljena na ograničenim kliničkim podacima, preporuka se odnosi na dnevni unos vlakana čija je količina u gramima jednaka broju njihovih godina uvećanom za 5. Ovakav se unos nastavlja dok se ne postigne dnevni unos od 25 – 35 g dnevno. Za dojenčad i djecu ispod dvije godine nije definiran preporučeni dnevni unos.
| Namirnica | Sadržaj vlakana u 100 g namirnice |
| Kruh s mekinjama | 8.5 g |
| Zobena kaša | 10.6 g |
| Ječam | 15.6 g |
| Smeđa riža | 3.5 g |
| Sušene marelice | 7.8 g |
| Suhe smokve | 9.3 g |
| Grožđice | 5.3 g |
| Brokula | 7.7 g |
Postoje biljni i životinjski izvori masnoća. Bogati izvori masnoća su biljna ulja, maslac, margarin, a namirnice koje ih sadrže su meso, mlijeko i mliječni proizvodi, riba, jaja, avokado, soja i masline. Tri su osnovne vrste masnoća: zasićene, jednostruko nezasićene i višestruko nezasićene. Masti u hrani obično se nalaze kao mješavina zasićenih i nezasićenih masnoća, međutim, neke namirnice, poglavito one biljnog podrijetla, sadrže viši udio nezasićenih dok životinjske obično sadrže više zasićenih masnoća.
Višestruko nezasićene masti najzastupljenije su u ribi, sjemenkama, orašastim plodovima te uljima suncokreta, soje i šafranike.
Jednostruko nezasićene masti najzastupljenije su u maslinovom ulju, repičinom ulju, majčinom mlijeku i avokadu.
Zasićene masti najzastupljenije su u crvenom mesu, vrhnju, punomasnim mliječnim proizvodima i palminom ulju.
Esencijalne masne kiseline ne mogu se sintetizirati u organizmu, te ih je stoga potrebno unositi putem hrane. Nužne su za adekvatan rast, očuvanje zdravlja kože, vida, mozga i brojne druge tjelesne funkcije.
Ljudskom organizmu esencijalne su dvije nezasićene masne kiseline – linolna i alfa – linolenska, prva je omega – 6 nezasićena masna kiselina, a druga omega – 3 nezasićena masna kiselina. Enzimskim reakcijama one se pretvaraju u višestruko nezasićene masne kiseline duljih lanaca, poput dokozaheksaenske (DHA), eikozapentaenske (EPA) i arahidonske (AA).
Preporuke za unos masti tijekom trudnoće ne razlikuju se od preporuka koje vrijede za opću populaciju. Unos masti ne bi trebao prelaziti 30% ukupnog energetskog unosa. Međutim, vrlo je važan profil masti koji se unosi. Buduće majke trebaju jesti mnogo hrane koja sadrži omega-3 masne kiseline. Ove masnoće vrlo su važne za razvoj mozga i živčanog tkiva fetusa.
Tablica prikazuje izvore masti iz hrane:
| Namirnica | Količina | Masti (g) |
| Svinjetina ili govedina sa masti | 85 g | 18 |
| Piletina, pržena sa kožicom | 85 g | 14 |
| Piletina, pečena bez kožice | 85 g | 4 |
| Losos | 85 g | 11 |
| Slanina | 3 šnite | 9 |
| Jaje | 1 komad | 6 |
| Mlijeko, punomasno | 1 šalica | 8.5 |
| Mlijeko, 1 % m.m. | 1 šalica | 2.7 |
| Svježi sir | ½ šalice | 5.1 |
| Sir cheddar | 30 g | 9.5 |
| Orasi | 30 g | 17.6 |
| Sjemenke suncokreta | ¼ šalice | 17 |
| Pire krumpir | ½ šalice | 4.5 |
| Masline | 4 srednje | 1.5 |
| Majoneza | 1 čajna žličica | 11 |
| Ulje | 1 čajna žličica | 5 |
| Maslac | 1 čajna žličica | 4 |
| Margarin | 1 čajna žličica | 4 |
Omega-3 masne kiseline DHA i EPA nalaze se u masnim ribama, poput lososa, srdele, tune, haringe, skuše. Prehrana bogata tim vrijednim supstancijama djeluje povoljno na zdravlje srca i krvožilja, a ujedno osigurava pravilan razvoj mozga i vida u dojenčadi i djece.
Posljedna 3 mjeseca trudnoće i prvih nekoliko godina života ključne su za pravilan razvoj mozga. Kada novorođenče dođe na svijet, njegova tjelesna masa čini samo 5 % tjelesne mase odraslih, ali zato veličina mozga čini 70 % veličine odraslog mozga. Preostali rast mozga odvija se tijekom prve godine života te predškolske dobi, tako da je rast mozga većinom završen do pete ili šeste godine života.
U tom delikatnom razdoblju za rast mozga i razvoj mentalnih sposobnosti od osobite je važnosti dovoljan unos specifičnih nutrijenata. Pod nutrijentima, „prijateljima“ mozga smatraju se: omega – 3 masne kiseline osobito dokozaheksaenska kiselina (DHA) te omega – 6 arahidonska kiselina (AA).
Ljudski organizam nizom reakcija može sintetizirati DHA iz esencijalne masne kiseline – alfa linolenske (ALA), dok se AA sintetizira iz druge esencijalne masne kiseline- linolne. Međutim tijekom rane faze života ta je sposobnost ograničena i neefikasna, što DHA u tim prvim ključnim godinama života čini uvjetno esencijalnom i upućuje na nužnost njenog dovoljnog unosa hranom. Riba, osobito ona masna, je najbolji izvor DHA, a osim riba i algi jedini izvor DHA su posebno dizajnirani moderni proizvodi obogaćeni omega-3 masnim kiselinama.
Pregledom znanstvenih studija, zaključeno je da DHA, prirodno zastupljena u ribljem ulju, pozitivno djeluje na kognitivne sposobnosti. Znanstvenici tvrde da objavljene studije, posebice one provedene na životinjama, osiguravaju dovoljno uvjerljivih i valjanih dokaza koji u vezu dovode smanjenu koncentraciju DHA u mozgu i lošije rezultate na kognitivnim testovima i testovima ponašanja.
Budući da je DHA važna za rast i funkcionalni razvoj mozga ploda i dojenčeta, tijekom trudnoće i laktacije valja obratiti posebnu pažnju na adekvatan unos omega-3 masnih kiselina. Dojenjem se osigurava unos arahidonske (AA) i dokozaheksaenske (DHA) masne kiseline u dojenčadi. Razine DHA u majčinu mlijeku značajno variraju u ovisnosti o načinu prehrane majke. Znakovito je da se razine AA i DHA ne mijenjaju ako majka unosi više esencijalnih masnih kiselina, prekursora AA i DHA. Stoga je izvjesno da dojilje trebaju prehranom osigurati izvore DHA, primjerice putem masne plave ribe. Dokazano je da nakon što dojilja konzumira haringu ili salpu, razina DHA u majčinu mlijeku značajno poraste nakon 6 sati, a dosegne maksimalnu razinu nakon 24 sata.
U posljednjih nekoliko godina dostupno je sve više proizvoda obogaćenih omega-3 masnim kiselinama, stoga riba i morski plodovi više nisu jedini izvor dragocjenih EPA i DHA. Moderni funkcionalni proizvodi poput ulja, majoneze, margarina i mlijeka obogaćenih omega-3 masnim kiselinama dostupni su praktičan i kvalitetan izvor tih nutrijenata.
| Vrsta hrane | Količina EPA+DHA |
| Haringa, 100 g | 1000-1800 mg |
| Losos, 100 g | 1000-1800 mg |
| Inćuni, 100 g | 1400 mg |
| Kozice, 100 g | 500 mg |
| Bakalar 100 g | 300 mg |
| Žumanjak jajeta, 1 kom | 40 mg |
| Obogaćeno jaje, 1 kom | 150-300 mg |
| Obogaćeni margarin, 100 g | 400 mg |
| Obogaćeno mlijeko, 100 g | 54 mg |
Potrebe na vitaminima i mineralima su povećane tijekom trudnoće. Zbog rasta majčinog tkiva i tkiva fetusa te povećanog iskorištavanja energije povećavaju se potrebe na vitaminima B skupine poput tiamina (B1), riboflavina (B2) i niacina (B3). Kako bi se intenzivna sinteza bjelančevina odvijala bez poteškoća potrebno je zadovoljiti i povećane potrebe na vitaminu B6 i cinku. Također, rastu i potrebe na mikronutrijentima nužnim za pravilan rast koštanog i vezivnog tkiva (kalcij, vitamin D, vitamin C) te povećano dijeljenje stanica (folat, vitamin B12, cink, željezo.) Iako je adekvatan unos svih mikronutrijenata osobito bitan, nekoliko ovih esencijalnih supstanci imaju kritičnu ulogu u trudnoći i zahtijevaju posebnu pažnju.
Zbog bitne uloge u djeljenju stanica i formiranju određenih struktura fetusa, sve žene reproduktivne dobi trebaju pripaziti na adekvatan unos folne kiseline. Istraživanja ukazuju da unos folne kiseline prije i tijekom rane faze trudnoće može smanjiti rizik od spina bifida-e i drugih defekata neuralne cijevi u novorođenčadi. Smanjen rizik je primjećen i kod žena koje su već imale trudnoću pogođenu defektima neuralne cijevi.
Većina žena ne unosi dovoljne količine folata putem hrane tijekom onoga ključnog razdoblja – prije nego što shvate da su trudne. A to je vrijeme kada je adekvatan unos folata od najveće važnosti. Zbog toga se savjetuje da sve žene reproduktivne dobi kao dodatak hrani bogatoj folatima, koriste dodatke prehrani koji sadrže 400 mikrograma folne kiseline svaki dan.
Kako bi se zadovoljile potrebe nužno je pažljivo planirati i odabirati namirnice bogate folatom: tamno zeleno lisnato povrće, mahunarke, citrusno voće, kikiriki, integralne žitarice i obogaćene proizvodi od žita (primjerice brašno ili muesli). Žene koje konzumiraju 5 serviranja voća i povrća dnevno uz serviranje obogaćenih žitarica za doručak organizma osiguravaju oko 600 μg folne kiseline što je u skladu sa preporukama.
*Folat je općeniti termin za ovaj nutrijent dok je folna kiselina sintetski oblik koji se koristi u dodacima prehrani i obogaćenim prozvodima od žita.
| Doprinos pojedinih skupina namirnica ukupnom unosu folata (Velika Britanija) Povrće 32 %, od čega krumpir 10 % Žitarice 32 %, od čega kruh 11 %*, žitarice za doručak 14 %* Mlijeko i mliječni proizvodi 10 % Voće 7 % Meso 5 % Čaj % Jaja 2 % * Značajni udio folata iz žitarica za doručak potječe od obogaćivanja. Općenito, folna kiselina koja se upotrebljava za obogaćivanje je bioraspoloživija od prirodno prisutnog folata. |
Vitamin B12 u suradnji sa folatom pomaže formiranje fetalnog tkiva i organa. U prosjeku trudnice unose dvostruko veće količine od preporučenih 2.6 μg dnevno, no vegetarijanke i veganke mogu patiti od deficita budući da se vitamin B12 nalazi samo u životinjskim namirnicama poput svinjetinje, piletine, ribe, jaja i mlijeka.
Nedostatan unos kalcija neće ugroziti fetalni rast kosti jer će se u tom slučaju kalcij „izvlačiti“ iz majčinih kostiju u svrhu zadovoljenja povećanih potreba fetusa. Adekvatan unos kalcija vrlo je bitan za sve žene, a osobito je bitan za trudnice mlađe od 25 godina čija se gustoća kostiju još povećava.
Trudnicama dobi 19 do 50 godina preporučuje se unos 1 000 – 1 200 mg kalcija dnevno, dok bi adolescentice trebale unositi 1 300 mg kalcija svaki dan. Žene koje nisu trudne obično unose samo 75 % preporučenog unosa, stoga većina trudnica mora svojoj prehrani dodati namirnice bogate kalcijem.
Mlijeko je najbolja namirnica za zadovoljavanje povećanih potreba na kalciju tijekom trudnoće: 0.5 litre mlijeka osigurava oko 600 mg kalcija. I jogurt, sir i sladoled sadrže značajne količine kalcija. Bolji izbor su mliječni proizvodi sa manjim udjelom masnoće jer osiguravaju podjednake količine kalcija kao i punomasni proizvodi, no siromašniji su kalorijama. Zeleno lisnato povrće, tofu i sojino mlijeko obogaćeno kalcijem te mala riba s kostima su također dobri izvori kalcija. Za žene koje ne jedu mliječne proizvode dobar izvor su sok ili žitarice obogaćene kalcijem.
Trudnice trebaju dnevno unositi najmanje 2 do 3 serviranja namirnica bogatih kalcijem iz skupine mlijeka i mliječnih proizvoda. Ženama koje pate od netolerancije laktoze preporučuje se konzumacija mlijeka bez laktoze, a onima koje su alergične na mlijeko preporučuje se savjetovanje s nadležnim liječnikom.
Čak i ako trudnice konzumiraju više mliječnih proizvoda one ne moraju nužno zadovoljiti potrebe za kalcijem samo putem hrane. Trudnicama i adolescenticama čiji je unos kalcija neadekvatan preporučuju se suplementi kalcija. Vegani i žene ispod 25 godina starosti bi trebale uzimati 600 mg kalcija dnevno putem suplemenata.
Budući da je vitamin D važan za apsorpciju i iskoristivost kalcija, potrebno je procijeniti i njegov unos. Iako nedostatan unos vitamina D može ugroziti rast fetusa i razvoj kostiju, preporuke za dnevni unos vitamina D tijekom trudnoće nisu povećane. Smatra se da se redovitim umjerenim izlaganjem sunčevim zrakama sintetizira dovoljno vitamina D za zadovoljavanje potreba. Problem se može javiti tijekom zimskih mjeseci kada su sunčeve zrake preslabe za sintezu vitamina D. Tada je potrebno osloniti se na mlijeko obogaćeno vitaminom D koje će ujedno osigurati i prijeko potrebni kalcij.
Potrebe na željezu se udvostručuju od 15 mg dnevno prije trudnoće na 30 mg dnevno tijekom trudnoće. Dodatno je željezo nužno za tvorbu hemoglobina potrebnog za povećani volumen krvi majke. I fetus marljivo skladišti željezo kako bi imao zalihe kroz prvih nekoliko mjeseci života kada mu je prehrana manjkava na ovom važnom mineralu.
Željezo sadržano u fetusu (oko 300 mg), placenti (50 mg) i prosječni postporođajni gubitak krvi (200 mg) sveukupno čini oko 550 mg. I broj crvenih krvnih stanica se također povećava nakon 12. tjedna trudnoće i to za količinu koja je ekvivalentna oko 500 mg željeza, ali taj porast ide na račun zaliha i ne zahtijeva dodatni unos željeza pod uvjetom da su zalihe dovoljne.
Kao pomoć u zadovoljavanju povećanih potreba može poslužiti gubitak menstruacije (ušteda od 200 mg) i poboljšana apsorpcija.
Trudnice moraju znati koje namirnice obiluju željezom te ih redovito konzumirati. Crveno meso je osobito bogato željezom. Riba i meso peradi su također dobri izvori željeza. Značajne količine željeza mogu osigurati i obogaćeni pekarski proizvodi kao i proizvodi od cijelog zrna žitarica, zeleno lisnato povrće, mahunarke, jaja i sušeno voće. Željezo iz jaja i biljnih namirnica se ne apsorbira podjednako učinkovito kao željezo iz mesa, ribe i peradi. Apsorpciju željeza iz biljne hrane moguće je poboljšati istovremenom konzumacijom sa hranom bogatom vitaminom C, poput soka od naranče, ili serviranjem sa mesom, ribom ili peradi.
Uravnotežen plan prehrane osigurava 12 do 14 mg željeza. Kako bi se zadovoljile povećane potrebe tijekom trudnoće, često se iskorištavaju zalihe željeza trudnice. Budući da mnoge žene ulaze u trudnoću sa niskim zalihama željeza, često su u povećanoj opasnosti od razvoja anemije. Američki Centri za kontrolu bolesti i prevenciju (The Centers for Disease Control and Prevention) preporučuju rutinsku suplementaciju niskim dozama željeza (30 mg dnevno) počevši od prvog prenatalnog posjeta liječniku. Dodatno, poželjno je prenatalno savjetovanje gdje će se preporučiti namirnice bogate željezom i namirnice koje poboljšavaju njegovu apsorpciju kao i učiniti procjena statusa željeza.
Ženama se savjetuje da redovito konzumiraju meso (osim ako su vegetarijanke) jer je ono najiskoristiviji izvor željeza. Žene koje u povijesti bolesti imaju anemiju, menoragiju ili se nepravilno hrane te su imale uzastopne trudnoće trebaju uzimati dodatke prehrani. Potrebno je provjeriti razinu hemoglobina i ako je ona ispod 110 g/l uzimati nadomjesno željezo Suplementi željeza mogu uzrokovati probavne smetnje ili konstipaciju. Manje doze željeza imaju manje nuspojava
Cink ima važnu ulogu u diobi stanica i sintezi DNA i RNA, a samim time i u sintezi bjelančevina. Preproruča se da žene tijekom trudnoće unose 15 mg cinka dnevno što je dodatnih 3 mg u odnosu na žene koje nisu trudne.
Budući da je cink koji se nalazi u majčinim kostima donekle nedostupan, prehrana siromašna ovim mineralom neće dovesti do mobilizacije cinka iz zaliha. Posljedično se deficit vrlo brzo odražava mineralnom neravnotežom u majke što može ostaviti posljedice i na fetusu. Istraživanja na majmunima pokazuju da majčina prehrana siromašna cinkom rezultira abnormalnim razvojem mozga i poremećajima u ponašanju kod podmlatka.
Crveno meso i meso peradi, riba i plodovi mora te soja su jako dobri izvori cinka.
Jod je prijeko potreban za normalno funkcioniranje štitnjače. Neodstatak joda tijekom trudnoće može ometati razvoj fetusa te dovesti do mentalne retardacije i malformacija ploda. Osim toga, može izazvati i gušavost u majke.
Preporuča se da trudnice unose dodatnih 25 μg joda odnosno sveukupno 175 μg joda dnevno u odnosu na odrasle žene. Najpouzdaniji izvor je jodirana kuhinjska sol – 1 čajna žličica osigurava oko 400 μg joda. Riba i plodovi mora također sadrže jod. Valja napomenuti da tijekom trudnoće unos joda ne bi smio biti veći od 1 100 μg dnevno.
Preporučeni dnevni unos* za 6 kritičnih nutrijenata u trudnoći
| Dodatno u trudnoći | Žene koje nisu trudne | Ukupno | |
| Bjelančevine (g) | + 10 | 50 | 60 |
| Folat (μg ukupnog folata) | + 220 | 180 | 400 |
| Kalcij (mg) | + 400 | 800 | 1200 |
| Željezo (mg) | + 15 | 15 | 30 |
| Cink | + 3 | 12 | 15 |
| Jod | +25 | 150 | 175 |
* United States recommended dietary allowances, 1989
Autor: prof.dr.sc.Darija Vranešić Bender, klinički nutricionist
Upoznajte nas
Dodaci prehrani
Informacije
Povežimo se
© 2024. Almagea d.o.o., Ulica Julija Knifera 4, 10 020 Zagreb
Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,5345 kn
Izrada: ILI NET
kupuj brzo i sigurno ![](/wp-content/plugins/corvuspay-woocommerce-integration/assets/img/CorvusPay.svg"){kind=small}
