Prehrana i dodaci prehrani za trudnice i dojilje – snaga prevencije

Trudnoća i rađanječudesni su procesi tjelesnog i emocionalnog sjedinjenja majke i djeteta. Planiranje trudnoće predstavlja promjenu cjelokupnog načina života, ali i stila prehrane vođene instinktima najboljeg za svoje dijete. Trudnoća, odnosno, drugo stanje, opisuje se kao nešto novo i drugačije s pozitivnim predznakom. Sukladno tome mijenjaju se i žena i buduće dijete koje prolazi razdoblje rasta i sazrijevanja koje mu omogućuje prilagodbu na vanjski svijet. Brojna su istraživanja omogućila spoznaju dinamičkih procesa koji se zbivaju tijekom trudnoće, ali i neposredno nakon poroda u tijelu žene. Trudnoća predstavlja iznimno  anaboličko/kataboličko stanje popraćeno brojnim fiziološkim promjenama metabolizma i tijela žene sa ciljem održavanja trudnoće i rađanjem zdravog djeteta. Bilježi se porast krvnog volumena, ali i porast srčane frekvencije i povećanje udarnog volumena uz relativno zadebljanje srčanog mišića. Prisutnoje ubrzano disanje i kratki dah trudnice zbog smanjenja totalnog kapaciteta pluća trudnice tijekom drugog i trećeg tromjesečja. Upravo zbog intenzivnog anaboličko kataboličkog procesa, sa ciljem izgradnje novog bića i promjene bazalnog metabolizma, potreba za nutrijentima tijekom trudnoće raste. Energetska potreba ne mijenja se bitno; svega 10% (odnosno 230-350 kcal) više potrebno je da ne dođe do energetskog deficita majke. Ugljikohidrati- jednostavni (glukoza) ili složeni (žitarice, leća, grah, krumpir), čine osnovu energetskog izvora. Energetska potreba trudnice povećava se na 2400 kcal/dan. Osnovu izgradnje posteljice, amnijske tekućine, djeteta i krvi majke čine bjelančevine stoga se smatra da minimalni dnevni unos iznosi od 60 grama (1 šalica mlijeka ili 50 g mesa) dostatna je u potrebama izgradnje. Upravo pravilan unos makronutrijenata (ugljikohidrati, masti i bjelančevine) osiguravaju adekvatne energetske potrebe kao i bitne nutrijente potrebne za rast i održavanje osnovnih funkcija majke i fetusa. Energetske prilagodbe praćene su i promjenama razine hormona koje imaju brojne učinke sa ciljem održavanja trudnoće. Porast cirkulirajućeg progesterona dovodi do relaksacije glatkog mišića (miometrija – mišića maternice) u cilju održavanja trudnoće, ali kao neželjeni učinak relaksacije glatkog mišića za posljedicu, u određenom broju trudnica ima i smanjenje crijevne peristaltike i/ili želučani refluks. Porast produkcije relaksina omogućuje rastezljivost ligamentarnog sustava, ali je i uzrokom  boli u području stidne kosti, zdjelice i kralježnice. Uslijed zadržavanja tekućine dolazi do oticanja zglobova. Zbog povećane potrebe za kalcijem dolazi do povećanja volumena paratiroidnih žlijezda te istodobno do povećanja volumena hipofize, u zadnjem tromjesečju, zbog pojačanog lučenja oksitocina i prolaktina. Upravo pravilnim unosom   hranjivih tvari: ugljikohidrata, masti i bjelančevina u pravilnim omjerima, uz adekvatan unos vode, temelji se načelo pravilne prehrane tijekom trudnoće. Tijekom trudnoće bilježi se porast razine triglicerida, masnih kiselina, lipida u krvi  što dovodi do akumuliranja 3,5 kilograma masti u trudnici (30 000 kcal), odnosno 0,5 kg u fetusu koje je potrebno za energetsku prilagodbu djeteta na vanjski svijet te majke za hranjenjem svog djeteta. Tijekom trudnoće i dojenja povećavaju se potrebe za velikim brojem mikronutrijenata zbog izgradnje i hranjenja novog bića, ali i zbog metaboličkog procesa razgradnje u organizmu majke. Stoga se bilježi potreba za dnevnim unosom 1,200 mg kalcija, 400 μg folne kiseline, željeza 15-30 mg, vitamina D 10 mcg, magnezija 350-600 mg, cinka 11-15 mg, joda 220 mcg-a. Najvažniji nutrijenti su folna kiselina, vitamin B12, kalcij, magnezij, željezo, jod, omega-3 masne kiseline te probiotici.

Brojne studije o pozitivnim učincima suplementacije unazad dva desetljeća, i od njezinog aktivnog uvođenja 1997., pokazuju njen pozitivan učinak tijekom trudnoće u prevenciji brojnih strukturalnih abnormalnosti (defekt neuralne cijevi s posljedičnim neurološkim ispadima) koje za posljedicu mogu imati brojne zdravstvene poteškoće i stanja tijekom trudnoće (zastoj rasta, hipertenzija).

Folna kiselina čini osnovu za razvoj fetalne stanice i njezino dijeljenje, te čini osnovu izgradnje ne samo fetusa, već i maternice, posteljice, eritrocita,  epitelnog tkiva i koštanog matriksa. Nedostatak folne kiseline bilježi se u trudnica s jednoličnom i neadekvatnom prehranom, u pothranjenih žena ili iznimno pretilih žena te u žena koje imaju smanjenju mogućnost pohrane folata u jetri ili smanjenu mogućnost njihove apsorpcije iz crijeva.. Dodatna suplementacija iznimno je važna u trudnica s anemijom, hemoglobinopatijama i talasemijom te u trudnica pod antikonvulzivnom terapijom i nadasve u trudnica koje su imale dijete s defektom neuralne cijevi (spina bifida) i u područjima u kojima se bilježi veća incidencija defekta neuralne cijevi (Wales, Jugoistočna Azija).  Odgovarajuća dnevna suplementacija s folnom kiselinom iznosi 400-800 μg i treba je započeti prije planiranja trudnoće (6-8 tjedana) u obliku dodataka prehrani i unosom hrane bogatom folnom kiselinom.  Njezina je iznimna uloga u prevenciji od 50-75% defekata neuralne cijevi, rascjepa usne, gingive, nepca, megaloblastične anemije u majke i novorođenčadi, odnosno zastoja rasta fetusa. Za uredan fetalni razvoj iznimno je važan adekvatan unos joda (jodizirana sol i morski proizvodi) kao prevencija strume, hipotireoze i metalne retardacije fetusa, preporučene dnevne doze iznose 100-150 μg dan neposredno prije trudnoće, 220-250 μg tijekom trudnoće te 250-290 μg tijekom dojenja. Brojne novije studije potvrđuju važnost unosa omega-3 masnih kiselina (200 mg DHA) zbog, ne samo važnog čimbenika u stabilizaciji fosfolipidnih membrana, već i zbog pozitivnog učinka na neurološki razvoj djeteta (disgrafija, disleksija, AD/HD). Vitamin D je neophodan čimbenik u mobilizaciji kalcija i njegove ugradnje unutar koštanog matriksa. Njegov nedostatak obilježavaju metaboličke bolesti :osteomalacija, rahitis,uz brojne biokemijske promjene. Nedovoljna izloženost suncu, poremećaj apsorbcije (pretilost, resekcija crijeva), poremećaj metabolizma (jetra, bubrezi, malapsorpcija masti), neadekvatna prehrana (intolerancija na laktozu, vegani), dovode do hipovitaminoze sa svim njezinim zdravstvenim posljedicama. Unos željeza bitan je čimbenik, posebice u drugom i trećem tromjesečju. Od iznimne je važnosti kao prijenosnik kisika, a njegov manjak za posljedicu ima majčinu anemiju, smanjenju prokrvljenost posteljice s posljedičnim manjim prirastom fetusa, smanjenom prokrvljenošću fetalnog tkiva i mogućom hipoksijom fetalnog mozga i neurološkim razvojnim posljedicama. Suplementacija, posebice s vitaminom D, jodom, folnom kiselinom, od iznimne je važnosti za rast i razvoj novorođenčeta.