Uloga omega-3 u trudnoći
7 MIN ALMAGEA 10.01.2024
7 MIN ALMAGEA 10.01.2024
Omega 3-masne kiseline su dugolančane višestrukonezasićene masne kiseline koje su neophodne za normalan rast i razvoj čovjeka. Naš organizam ih ne može sam proizvesti, stoga ih je potrebno unositi hranom ili pomoću dodataka prehrani. Dosadašnja istraživanja daju veliku važnost omega-3 masnim kiselinama, osobito njihovom utjecaju na razvoj i zdravlje djeteta te na zdravlje same trudnice, kasnije majke.
Među omega-3 masnim kiselinama ističu se DHA i EPA kiseline koje imaju brojne povoljne učinke. Tako je dobro poznato da EPA i DHA doprinose zdravlju srca; dok DHA pridonosi normalnom razvoju mozga i vida, čime postaje od ključne važnosti tijekom trudnoće i dojenja.
Nadležne institucije u SAD-u i u Europi trudnicama preporučuju minimalan unos od 200 mg dokozaheksanske kiseline (DHA) dnevno. U trudnoći je često prisutan deficit unosa masnih kiselina jer trudnice izbjegavaju plavu ribu, najčešće zbog straha od potencijalnog unosa žive. U tom je slučaju od izuzetne važnosti posegnuti za dodacima prehrani koji osiguravaju omega-3 masne kiseline odnosno EPA i DHA.
Tako primjerice povećava mogućnost začeća, te utječe na poboljšane vidne i kognitivne funkcije djeteta, a sam je učinak vidljiv do 4 godine života. Omega-3 masne kiseline, prema istraživanjima, smanjuju rizik od prijevremenog poroda, preklampsije, postpartalne depresije kod majke te pozitivno utječu na težinu djeteta.
DHA je posebno visoko koncentrirana u mozgu i na mebrani retine, osobito na fotoreceptorima zbog čega igra važnu ulogu u području vida i kognitivnih funkcija. Mozak fetusa počinje se naglo razvijati tijekom druge polovice trudnoće i nastavlja svoj rast i razvoj nakon poroda te tijekom nekoliko prvih godina života. Stoga je za normalan razvoj mozga i vida od izuzetne važnosti zadovoljiti potrebe za omega 3 masnim kiselinama osobito tijekom drugog dijela trudnoće.
Studije koje su provođene na životinjama pokazale su da je nedovoljan unos omega 3 masnih kiselina tijekom trudnoće povezan sa vidnim i kognitivnim nedostacima, koji se ne mogu popraviti nadoknadom omega 3 masnih kiselina nakon poroda, stoga treba inzistirati na njihovom adekvatnom unosu tijekom trudnoće.
Majčino mlijeko, među ostalim, sadrži masne kiseline ALA i DHA, ali stanja poput dijabetesa mogu promijeniti profil masnih kiselina u mlijeku, kao i specifični načini prehrane poput vegetarijanske, veganske ili makrobiotičke, ukoliko nemaju zastupljene namirnice iz mora ili algi.
Prijevremeni porod je glavni uzročnik neonatalnog morbiditeta i mortaliteta, stoga njegovu brojku svakako želimo umanjiti. Više EPA u prehrani moglo bi smanjiti stvaranje proinflamotornih eikozanoida i smanjiti stvaranje prostaciklina (PGI2) i tako dovesti do opuštanja mišića i zaustaviti proces poroda.
Hipotezu da unos omega-3 masnih kiselina može smanjiti učestalost prijevremenog poroda potvrđuju statistički podatci Farskih Otoka gdje žene konzumiraju više ribe u odnosu na žene iz Danske, bebe su u prosjeku 141g teže, a trudnoća traje 5-7 dana duže.
U jednoj Europskoj studiji, 232 žene koje su imale u svojoj anamnezi prijevremeni porod primale su ili riblje ulje ili placebo kapsule od dvadesetog tjedna trudnoće do poroda. Rezultati su pokazali da su omega-3 masne kiseline iz ribljeg ulja smanjile pojavu ponovnog prijevremenog poroda sa 33 % na 21 %.
Trudnoću često prati i pojava depresije, a nakon poroda javlja se u 10-20 % žena. Višestrukonezasićene masne kiseline smanjuju upalne produkte citokine, koji su inače povišeni u depresivnih pacijenata.
Istraživanja nam pokazuju da je nedostatan unos morske ribe ili dodataka prehrani s omega-3 masnim kiselinama tijekom trudnoće povezan s pojavom depresije tijekom trudnoće i nakon poroda.
U jednoj studiji sudjelovale su 52 trudnice koje su uzimale kapsule ribljeg ulja s 300mg DHA ili placebo u razdoblju od 24-40-og tjedna trudnoće. Nakon poroda intervjuirane su kroz nekoliko tjedana i žene koje su koristile kapsule ribljeg ulja iskazale su manje simptome depresije i anksioznosti u odnosu na placebo skupinu.
Autor: dr. med. Sanja Boras, spec. ginekologije i porodništva (Poliklinika Boras)