Koja 4 minerala su ključna za našu hormonsku ravnotežu, energiju te smanjenje umora i iscrpljenosti?

  • Riječ stručnjaka
  • 7 min.
  • almagea
  • 07.12.2021.

Cink – esencijalan na razini svake stanice

Cink je zaista neophodan za stotine procesa u organizmu, od rasta stanica i spolnog sazrijevanja pa sve do imuniteta, a bitan je čak i za osjete njuha i okusa. Čak i blagi prehrambeni nedostatak cinka može imati dalekosežne posljedice po zdravlje pa tako može doći do manjka aktivnosti našeg imunološkog sustava. Cink je također sastavni dio enzima koji čuvaju dijelove stanica od oštećenja prouzročenih slobodnim radikalima – poznato je da aktivnost više od 300 enzima ovisi o cinku. Enzimi su kemijske tvari koje obavljaju sve procese u organizmu – od probave pa sve do zacjeljivanja rana.

Svaka stanica našeg tijela treba cink, no mnogi ga ne unose dovoljno. Važna je sastavnica imunosnog sustava, pomaže u borbi protiv zaraznih bolesti kao što su virusne i bakterijske infekcije (prehlada, gripa, konjunktivitis itd.).

Kad se uzima kao dodatak prehrani, taj mineral može ojačati prirodne obrambene mehanizme i mehanizme oporavka organizma te pomoći u liječenju ozbiljnijih bolesti kao što su reumatoidni artritis, lupus, sindrom kroničnog umora i multipla skleroza.

Budući da povećava razinu inzulina, vidljivo je i njegovo povoljno djelovanje kod dijabetičara. Kako sudjeluje u radu toliko sustava i kemijskih reakcija u organizmu, moguće su i njegove dodatne funkcije.


Cink i reproduktivno zdravlje muškaraca

Cink djeluje povoljno na proizvodnju mnogih hormona, uključujući spolne hormone i hormone štitne žlijezde pa bi tako osobe, u kojih je rad štitne žlijezde slabiji, mogle imati benefite od korištenja cinka. Mogao bi biti koristan u poboljšanju plodnosti muškaraca i žena, a važan je i za zdravlje prostate.

Dugotrajan nedostatak cinka može narušiti pokretljivost i brojnost spermija. U jednoj studiji mladi su muškarci konzumirali prehranu koja je sadržavala svega 10 % potrebnih dnevnih vrijednosti (15 mg) u razdoblju od nešto više od mjesec dana. Ova je studija pokazala da čak i kratkotrajna razdoblja ozbiljnijeg nedostatka cinka u prehrani mogu dovesti do mjerljivih promjena u sastavu spermija i njihovoj brojnosti. Studije koje su povezivale bolesti, za koje znamo da utječu na poremećaj razina cinka sa smanjenjem plodnosti, potvrđuju ovaj zaključak.

Infekcije, trauma, stres i uzimanje steroida samo su neki od primjera situacija u kojima tkiva koriste više cinka iz krvi, stvarajući tako relativni manjak. Ozbiljne gastrointestinalne tegobe mogu onemogućiti resorpciju cinka iz hrane, npr. više od 50 % osoba s upalnom bolesti crijeva, zvanom Chronova bolest, pokazuje znakove manjka cinka.


Cink i akne – postoji li znanstveno dokazana poveznica?

Istraživači su uspjeli prehranom siromašnom cinkom izazvati simptome akni u mladih muškaraca. Ovaj je učinak nastao izuzetno brzo: u jednoj ispitivanoj skupini uočena je značajna razlika u zdravlju kože u svega 12 dana od početka konzumiranja prehrane siromašne cinkom.

Drugi istraživači uspjeli su dokazati povezanost s čitavim nizom drugih simptoma koji su u vezi s kožom kao što su svrbež lica, gljivice na stopalima i afte. Vraćanjem cinka u prehranu, simptomi su se povukli.

Cink potiče zacjeljivanje rana i nadraženih područja kože pa je koristan i u liječenju opeklina, ekcema, psorijaze i rozaceje. Pokazalo se i da usporava gubitak vida u oboljelih od degeneracije žute pjege, učestalog uzroka sljepoće ljudi starijih od 50 godina. Čak je jedna japanska studija pokazala da cink pomaže kod tinitusa (zujanje u ušima), a može biti koristan i kod ljudi koji pate od osteoporoze, hemoroida, upalnih bolesti crijeva i ulkusa želudca.

Kad razmišljamo o hrani koja ga sadrži – prije svega to je govedina, špinat, šparoge, šitake gljive, krimini gljive i janjetina.

Selen – antioksidans na više razina

Tek se 1979. godine spoznalo kolika je važnost tog elementa u tragovima, a danas se smatra da je selen vrlo moćno oružje u borbi protiv mnogih nezaraznih bolesti. Selen je mineral koji se nalazi u tlu, a bitan je za mnoge procese u organizmu. Brojni istraživači smatraju da je riječ o jednoj od najvažnijih hranjivih tvari s pozitivnim učinkom na zdravlje. Zbog tla siromašnog selenom (poput onoga u većem dijelu Europe) u hrani nema puno tog važnog minerala. Nalazi se u svim djelovima tijela, a najviše ga ima u bubrezima, jetri, slezeni, gušterači i testisima. Većina nutricionista smatra da je optimalna doza za dugotrajno uzimanje selena 100 – 200 µg na dan.

Selen je ugrađen u malu skupinu značajnih proteina od kojih svaki ima važnu ulogu za naše zdravlje. Znanstvenici su te proteine nazvali selenoproteini.

Selen je potreban za ispravnu aktivnost skupine enzima koji se nazivaju glutation peroksidaze (skraćenica GPx) koji štite stanice od toksina iz okoliša i hrane, čuvajući zapravo samu DNK od oštećenja. Ovi enzimi imaju ključnu ulogu u sustavu detoksifikacije organizma, a također osiguravaju zaštitu od oksidacijskog stresa (fiziološko stanje u kojem postoji znatan rizik od oštećenja povezanih sa stvaranjem slobodnih radikala). Od osam poznatih vrsta glutation peroksidaza, njih pet za aktivnost treba selen.

Istaknuli bismo važnost oblika selena koji ima veću bioraspoloživost u odnosu na ostale dostupne oblike: to je L-selenometionin koji se nalazi u formulaciji našeg Thyroideal+. Bioraspoloživost označava količinu ili dio unesene doze koja se apsorbira i pokazuje svojstvene benefite za ljudsko zdravlje. Cilj je da nutrijent koji unosimo ima što bolju bioraspoloživost kako bi njegov učinak bio brži i jači.


Podržava normalnu funkciju štitnjače, kožu, kosu i imunitet

Enzim jodinaza, koji u svom sastavu ima selen, odgovoran je za pretvaranje/aktiviranje manje aktivnog hormona štitnjače (T4; tiroksina) u više aktivni oblik (T3; trijodtironin) – proces koji se većinom odvija u jetri. Oba hormona potrebna su za rad svake naše stanice. Istraživači su dokazali da je moguće izazvati probleme s funkcijom štitnjače u samo dva mjeseca pri prehrani siromašnoj selenom.

Ovaj element u tragovima bitan je i za imunološki sustav te pomaže u obrani od štetnih bakterija i virusa, kao i stanica karcinoma. Tako selen može biti koristan pri zarazi virusima herpesa koji prouzročuju labijalni herpes i herpes zoster. Kada govorimo o ovakvim ozbiljnijim stanjima i bolestima pristupamo s terapijskom, odnosno većom dozom selena od 350 µg kroz period od 2 – 3 mjeseca, no svakako pripaziti da se ne ide preko definirane razine toksične doze (900 µg).

U kombinaciji s vitaminom E, svojim sinergistom (poboljšava učinak selena), ima i protuupalni učinak. Te dvije tvari mogu pomoći kod kroničnih bolesti kao što su: reumatoidni artritis, psorijaza, lupus i ekcem. Selen potiče rast zdrave kose te štiti stanice kože i kose od toksina iz okoliša i hrane. Za suhu kožu, ekcem i osip najbolje je uzimati kombinaciju multivitamina koji sadrži selen i cink.


Što za naše zdravlje može značiti deficit selena?

Čak su neka istraživanja ukazala da nedostatak bilo selena ili vitamina E (oba su antioksidansi) može prouzročiti aktiviranje virusa koji se nalaze u organizmu u latentnom obliku („pritajenoj“ fazi odnosno stanju mirovanja). Time se objašnjava učinak selena kod labijalnog herpesa i herpesa zostera, bolesti koje se pojavljuju reaktivacijom određenih virusa herpesa.

Dugotrajni deficit selena (zbog operacije crijeva ili želudca) može doprinijeti razvoju teškoća s imunošću, povećati učestalost raznih upalnih stanja, osobito onih koje zahvaćaju kožu. Rani znakovi manjka selena su slabost mišića i umor.

Bakar – mineral za energiju, kolagen i imunitet

Bakar ima glavnu ulogu u izgradnji čvrstoga tkiva, naime nužan je za sintezu kolagena – glavnog strukturnog proteina u tijelu pa zato i kažemo da se nalazi u najmanje 15 % bjelančevina ljudskog tijela. Važan je i pri nastajanju crvenih krvnih stanica i ugradnji željeza u eritocite (bitno za održavanje volumena krvi), pomaže u iskorištavanju uskladištenog željeza, a važan je i za stvaranje energije u stanicama iz ugljikohidrata, imunost i plodnost. Uključen je i u stvaranje melanina (prirodnog tamnog pigmenta koji se nalazi u kosi, koži i očima), tako da je bitan i za stalnu i pravilnu pigmentaciju kože i kose. Bakar je nužan za sintezu superoksid-dismutaze (SOD) koji je jedan od najsnažnijih (enzimskih) antioksidansa koje naše tijelo samo stvara i koji sprječavaju oštećenja prouzročena slobodnim radikalima.

No ipak, za sve njegove ključne uloge, ne morate imati puno bakra u tijelu – jedva nešto više od količine koja se nalazi u jednom peniju. A ti novčići imaju samo 2,5 % udjela bakra.


Koje okolnosti mogu dovesti do nedostatka bakra?

Između jedne četvrtine i jedne polovine Amerikanaca ne uspije doseći preporučene prehrambene vrijednosti za bakar na dnevnoj bazi. Prema statističkoj analizi iz 2011. godine, rizik nedostatka bakra značajno je porastao u posljednjih 75 godina. To je vjerojatno najviše povezano s modernim metodama prerade hrane (npr. prerada cjelovitih žitarica; rafinirano bijelo brašno ima upola manje bakra nego ono od cjelovitog pšeničnog zrna). Najbolji izvori bakra među najzdravijim namirnicama svijeta su: sezamove sjemenke, indijski orah, soja, shiitake gljive, listovi cikle, listovi repe, crimini gljive, špinat, šparoge, blitva, kelj i listovi goruščice.

Jod – poveznica između štitnjače, energije, kognitivnog zdravlja i metabolizma

Jod je zaista jedinstven. Važnost ovog minerala već je odavno poznata pa ipak danas u svijetu, uglavnom u zemljama u razvoju, više od 1,6 milijarda ljudi pati od njegovog manjka.

Među najpoznatijim ulogama je njegova uloga u proizvodnji tiroksina u štinjači. Tiroksin je hormon koji regulira metabolizam svih stanica u tijelu. On je zaista ključan za razvoj i funkcioniranje štitnjače, malog leptirastog organa koji se nalazi na prednjoj strani grkljana i gornjeg dijela dušnika. Pri dovoljnom unosu, u organizmu se nalazi oko 40 mg joda, od čega je 75 % uskladišeno u štitnjači. Ona kontrolira cjelokupni metabolizam i određuje koliko će se brzo i učinkovito iskorištavati izvori energije.

Štitna žlijezda također regulira rast i razvoj u dječjoj dobi, funkciju živaca i mišića, razgradnju bjelančevina i masnoća, plodnost, rast kose i noktiju te iskorištavanje kisika u svim stanicama tijela.  

Također, jod doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava, normalnoj kognitivnoj funkciji te normalnom metabolizmu stvaranja energije. Njegova antimikrobna svojstava razlog su zašto pokazuje izvrsne rezultate po pitanju zdravlja kože.

Kako su riba i mliječni proizvodi među najboljim izvorimna joda, vegani su izloženi povećanom riziku od manjka joda. Studija iz 2011. godine potvrdila je kako prosječni vegan u SAD-u u urinu ima razinu joda koja bi se mogla smatrati nedostatnom. Možemo primijetiti da vegentarijanci, koji u prehranu uključuju mlijeko i jaja, imaju razine joda slične onima u općoj populaciji. Najkvalitetniji izvori joda među najzdravijim namirnicama svijeta su: morske alge, jakobova kapica, bakalar, jogurt i škampi.


Literatura:

Ashwell, M. i sur. (2008) Vodič kroz vitamine, minerale i dodatke prehrani. Mozaik knjiga, Zagreb.

Mateljan, G. (2015) Najzdravije namirnice svijeta. Mozaik knjiga, Zagreb i Udruga Zdravi grad, Split.

Cervantes, J. i sur. (2018) The role of zinc in the treatment of acne: A review of the literature. Dermatol Ther. 31(1). doi: 10.1111/dth.12576.