Njezin dnevnik u 30-ima: Što bih voljela da sam znala prije prvog poroda?

  • Dnevnik
  • 5 min.
  • almagea
  • 30.06.2021.

Ne znam postoji li dan u životu jedne žene u kojem se toliko raspoloženja i osjećaja može promijeniti kao što je na dan poroda. Taj dan osjećaji se izmjenjuju brže nego što se influencerice presvlače u reelsima.

Prvo sam bila nestrpljiva pa uzbuđena pa uplašena, nervozna, ljuta, tužna, sretna, ponosna, voljena, smirena pa opet uzbuđena, uplašena, nervozna, tužna, bijesna, ljubomorna… i tako u krug.


Budimo realni, nakon što odradiš najzahtjevniju etapu maratona u trajanju od 9 mjeseci, ti ostaješ u krevetu u bolnici, a ostatak obitelji i prijatelja nazdravlja. Kao što se mi osobno razlikujemo, tako se i naši doživljaji razlikuju. Iz tog razloga svaku priču i doživljaj s poroda uzmite s rezervom jer uvelike ovise o samoj percepciji osobe koja ga je doživjela. Govorim vam to zato jer prije nego li uopće dođete u bolnicu da rodite, susrećete se s filmskim scenama poroda, horor priča s foruma, osobnih iskustava prijateljica itd. Ako bih trebala staviti hashtag ispred tih priča onda bi oni glasili: #bol #uzas #nikadvise #ajmemeni. Strah od poroda je normalna stvar. Ono što možete napraviti prije poroda je probati preispitati se što točno kod vas izaziva taj osjećaj. Kada to osvijestite, možete dodatno istražiti i informirati se o toj temi kako bi bile sigurnije i smanjile izvor stresa.

Obzirom da sam prošla dva poroda, od kojih je prvi bio vaginalnim putem, dok je drugi završio carskim rezom, željela bih s vama podijeliti neke stvari koje su imale pozitivan utjecaj na mene i olakšale mi porode. Ni u prvom ni u drugom porodu nisam koristila epiduralnu – prvi put nisu mi stigli dati, drugi put nisam htjela uzeti.


U nastavku teksta možete pročitati što bih voljela da sam znala prije prvog poroda:

Upoznajte se s rodilištem
Kad kažem upoznajte se, mislim na to da zamolite doktora i babicu da vam pokaže prostorije i pojasni što se u kojoj prostoriji odvija. Ostala sam ugodno iznenađena kad mi je doktor u zadarskom rodilištu pokazao sve prostorije i pojasnio što se u kojoj prostoriji radi. Žao mi je što ovo nije uobičajena praksa u svim rodilištima, ali nemojte da vas to spriječi da same proaktivno zamolite doktora ili babicu da vam sve pokaže i pojasni. Sva pitanja koja imate zapišite u mobitel i pitajte ih na sljedećem pregledu kada ćete biti u bolnici. Ja sam ih zapisivala prvo na papir…i papir bih uredno svaki put ostavila doma.


Fokus
Koliko god čitala o ovome i vježbala, kad je došao taj trenutak na prvom porodu – sve sam zaboravila. Misli su mi vrludale, imala sam 30 otvorenih tabova u glavi, fokus nula bodova i sve to zaokruženo u jedan veliki balon zvan panika. Za drugi porod sam si zadala zadatak i dala obećanje da si neću dozvoliti da me negativne emocije obuzmu. I sad dolazimo do ključnog dijela – kako to napraviti?

Značenje truda. Prvenstveno sam promijenila percepciju što trudovi znače. Kad krene trud, to je znak da se moje tijelo mijenja i priprema me za upoznavanje s mojom bebom. Trudovi nisu tu da mi zakompliciraju stvari, već da mi olakšaju. Kad su u prvoj trudnoći počeli trudovi pomislila bih (f***), dok sam u drugoj trudnoći na trud gledala kao na saveznika i podsjetnik da moram pravilno disati – rekli bi game changer.

Izdržavanje truda. Pravilno disanje i opskrba tijela kisikom je jako, jako, jakooo važna. Laički rečeno: ako kisik za vrijeme kontrakcija materice ne pristiže u dovoljnoj količini u mišić materice, njene kontrakcije neće se normalno obavljati, već će doći do grča materice koji rezultira osjećajem boli. A kad nas nešto boli automatski smo u strahu, stresu, ubrzano dišemo i stvara se začarani krug. Ono što je meni pomagalo je brojanje koliko mi traje udisaj (1-2-3-4) pa izdisaj (1-2-3-4-5-6)… A kad krenu misli vrludati, jer se trudovi pojačavaju, brojim predmete u prostoriji (jedan prozor, dva prozora, tri prozora, jedna lampa, druga lampa, treća lampa…). Osim brojanja predmeta, možete si olakšati i skrenuti misli tako da nabrajate predmete koje vidite (vrata, prozor, stolica, lopta, poster, pločice, kvaka…) bilo što – samo kako bi odvukli misli i osjećaje od straha i panike. Osim brojanja i nabrajanja, spasilo me i davanje ritma. Kad bi mi krenuo trud znala bih se dlanom tapšati po nozi u istom ritmu (bio je to jako brz ritam :D).

Opuštanje. U samoj trudnoći važno je osvijestiti dijelove tijela i kako ih možete opustiti. Zašto? Jer ako pri porodu držite cijelo tijelo u grču, ponovno trošite dragocjeni kisik. Ako mišići ne dobivaju dovoljno kisika, dolazi do kemijske reakcije i javlja se bol. I opet začarani krug. Nemojte se iznenaditi ako vam u nekom trenutku pri porodu stave masku s kisikom na lice. To je samo zato da bi vam olakšali disanje i smanjili bol. Been there done that.

Vizualizacija. Iznimno bitno i korisno. Bez obzira u kojem dijelu trudnoće i poroda bili, vizualizacijom si olakšavate stvari. Zamišljajte u glavi kako se tijelo mijenja i priprema za porod, kako je beba smirena, pravilno okrenuta, kako se svakim trudom sve više i više otvarate. Trud si također možete zamisliti kao val koji raste i koji se kasnije razbija i nestaje. Ako niste skloni vizualizacijama, a voljeli bi o tome saznati više, vjerujem da bi vam razgovor s doulom pomogao u tome (doule su žene koje pružaju informativnu, fizičku i emocionalnu podršku prije, tijekom i nakon poroda).


Glazba. Moj dragi mobitel i još draže slušalice. Obzirom da mi je drugi porod induciran (jer sam prošla 41. tjedan trudnoće), trudove sam dočekala u bolnici. Dok sam ležala u krevetu i pripremala se za slasnu porciju dripa, otvorila sam svoju playlistu klasične glazbe kako bi što više eliminirala vanjske zvukove (teško disanje i urlici drugih žena ne idu baš u prilog kada se trebate opustiti). Obzirom da sam rađala u vrijeme pandemije te pratnja u zadarskom rodilištu nije bila dozvoljena – mogu reći da me glazba spasila. Glazba i energetska čokoladica koju sam skrivečki pojela.


Upoznaj svoje tijelo
Vratimo se malo na sat biologije i anatomije. Znati faze poroda, kao i promjene koje nastaju u  tijelu, je važno i prije svega korisno. Na taj način smanjujete ranije spomenut utjecaj negativnih emocija na porodu. Ne samo da ih tako možete smanjiti (ili čak i otkloniti), već možete i ubrzati vrijeme poroda. Filmovi nam pokazuju kako sve žene prilikom poroda vrište i automatski imate potrebu vrištati pri porodu jer kao „svi to rade“. Notorna glupost. Vrištanjem samo gubite energiju i prijeko potrebnu snagu. Obzirom da se prilikom poroda uz vas nalazi nekoliko babica, doktora te pokoji specijalizant, možda od vlastitih misli nećete čuti što doktori govore – i zato zapamtite sljedeće: u fazi tiskanja trebate duboko udahnuti, zadržati zrak u plućima, savinuti ramena i savinuti glavu na način da ju naslonite na prsa i potiskivati bebu trbušnim mišićima. Znati koji položaj zauzeti da si olakšate trudove ili koje trbušne mišiće trebate aktivirati za vrijeme poroda je super. Ako biste o tome željele znati nešto detaljnije, svakako preporučam knjigu „Bezbolan porođaj“ (autori Bosiljka Milošević, Radeta Prica).


Take a walk on a wild side
Osim odlične pjesme Lou Reeda, rekla bih da pri porodu imate priliku upoznati „divlju“ sebe. Koliko god mislile da u nekim trenucima nemate snage i da bi najradije odustali, vjerujte mi, tamo negdje u kutku sakrivena je lavica, samo ju trebate pustiti. Nevjerojatno je koliko smo kao žene snažne i jake. U tim najtežim trenucima, stvarno prorade animalni nagoni i daju nam snagu da izdržimo sve. Ako si govorimo da mi to ne možemo, da nemamo više snage, da nećemo itd. samo si otežavamo, a beba nestrpljivo čeka da upozna mamu. Izdrži, možeš ti to, još malo, dobro ti ide samo su neke od boljih riječi koji nas bolje motiviraju da izdržimo do kraja sve. Osim tih riječi, meni je puno pomoglo i izgovaranje (u sebi 😊) djetetovog imena. Na primjer odabrali ste da će se beba zvati Dora i samo ponavljajte u sebi Dora, Dora, Dora – dok ne upoznate malu Doru.


Svi smo mi ljudi
Prilikom ulaska u bolnicu i rodilište skidate sve sa sebe i oblačite bolničku haljinu. Osim robe, skinite i onaj nevidljivi osjećaj koji bi mogli eventualno imati u određenim situacijama. Govorim o klistiranju, pregledima, tiskanju itd. Babice i doktori sve su to već vidjeli mali milijun puta i tome zaista ne pridaju pažnju. Dok vi rađate, oni vjerojatno razmišljaju što će pojesti pod pauzom i zašto im ravnatelj bolnice nije odobrio nešto. Zato – opustite se i ne brinite kako u kojem trenutku izgledate, kako zvučite i što sve izlazi iz vas.


Ništa me ne smije iznenaditi
Kad bih sad mogla izabrati idealan porod, bio bi kombinacija prvog i drugog poroda. Koliko god sam se brže oporavila od carskog reza nego od vaginalnog poroda, ako bih morala birati, izabrala bih vaginalni. Osjećaj sreće i ljubavi koji sam imala nakon prvog poroda, kad su mi moju djevojčicu stavili na prsa, je nešto neopisivo i zauvijek ću to pamtiti. Na drugom porodu su me poslali na hitni carski rez radi pada broja otkucaja bebe i dali su mi opću anesteziju. Obzirom da je trudnoća bila uredna i da sam već imala jedan porod iza sebe, rečenica da moram na carski me iznenadila. Buđenje nakon opće anestezije bez bebe kraj sebe je osjećaj kojeg duboko u sebi potiskujem i nastojim zaboraviti.



Koliko god trajao i kako god izgledao, svaki porod je jedinstven i na kraju priče zaista čaroban događaj. Neka vam osjećaj veselja i uzbuđenja, što ćete upoznati svoje malo biće, bude veći od osjećaja straha od poroda. Ponekad nismo ni svjesni veličine i važnosti tog događaja, a ja sam to shvatila tek kad sam rodila. Koliko god puta čula da je netko drugi rodio, rekla bih: „Wow! Bravo! Čestitam!“ i nastavila dalje sa svojim obavezama.

Nakon što sam porod osobno proživjela, mogu samo skinuti kapu i nakloniti se svakoj ženi i reći „Svaka čast! Ponosna sam na tebe! Nadam se da si dobro!“


Što sve jedna žena proživljava u prvim tjednima nakon poroda, moći ćete pročitati u sljedećem dnevniku. 😊