Njezin dnevnik u 30-ima Jedi, spavaj, diši, preživi

Da mi je samo znati tko je trudnoću prozvao blaženim stanjem. Prva 3 mjeseca su mi bila sve samo ne blažena, a i dan danas su mi ta prva 3 mjeseca trudnoće ostala u maglovitom sjećanju. Znam da sam u prvoj trudnoći imala blage mučnine, da mi se na poslu kronično spavalo i da mi se navečer uopće nije spavalo – divna kombinacija. U drugoj situaciji popila bih litru kave, zasukala rukave i prionula na posao. Ali, neeeee… Sad sam trudna i sad mi odjednom kava ne paše (niti bih ju smjela puno piti).

Kad smo već kod odbojnosti prema pićima, slijedi kratka priča o čudesnom ljudskom tijelu, promjeni hormona i sklonosti k određenoj vrsti pića. Veeelika sam obožavateljica finih jela i pića. Mogu čak reći da me s godinama više veseli odlazak u dućan delikatesa i vinoteke nego li npr. u Zaru. Drage moje djevojke i žene koje ovo čitate, a mlađe ste od 30… wait for it…sjetit ćete se mene kad ćete jedan dan biti sretnije s dobrim ulovom finih talijanskih maslina, dobrog caberneta i onog divnog sira nego s novom haljinom.

Kako sam shvatila da sam drugi put trudna?

(Evo, evo, ide priča) Kako sam shvatila da sam drugi put trudna? U ovom divnom periodu korone i lockdowna imala sam jedan običaj – popiti čašu vina navečer. Crvenog. Za zdravlje, jasno. I tako dođe jedna večer, a ja se nisam ni sjetila popiti vina. Pa prođe tako nekoliko večeri zaredom, želje i dalje nema, nula bodova. Ljubav između mene i mog caberneta je nestala. Tu sam shvatila da nešto nije u redu. Ubijem se od posla, dođe večer, mir, tišina, malena zaspala, a ja… ja bih sok popila…cijeđenu naranču. Da nemam koronu? Ili možda? Da nisam možda trudna? (dramatična muzika svira u pozadini).

„Isuuuuseee Bože, neću imati drugo dijete, ne želim biti drugi put trudna. Ne želim ovu bol opet proživjeti.“ – pomislila sam nakon poroda. A onda vrijeme po malo prolazi, bol i sjećanje na porod blijedi i moje moždane vijuge upale motore, sva četiri, šest brzina, dizel.

Kada je najbolje imati drugo dijete?

Ti bi se odmorila? Hoće li ti se dat’ za 5 godina opet mijenjati pelene? i opet pitanje za milijun dolara: A što ako, za 5 godina kad odlučiš imati dijete, će ti opet trebati 5 godina da ga napraviš?

I eto moj racionalni mozak daje kontru ovom paničarskom s pripremljenim protupitanjima:

Što voliš u životu? (Putovati i spavati.)

Možeš li u ovom trenutku putovati i spavati? (Paaa ne baš, korona ne dopušta putovati, dijete relativno dopušta spavati.)

Želiš li imati drugo dijete? Zašto? (Da njima bude zabavnije, meni/nama kasnije lakše.)

Ladies and gentlemen, we have a winner. Zbrojili smo pluseve i minuse imanja dvoje djece s malom razlikom u godinama i velikom i odluka je pala. Idemo na drugo dijete pa kad se uhvati – super. Jako glupa riječ „uhvati“. Je li bolji izraz „kad se primi“?

Za razliku od prošlog puta i čekanja 5 godina „da se primi“, od odluke da želimo drugo dijete do plusića na testu za trudnoću prošlo je 3 mjeseca. WOW! Ovo je bilo brzo. Ponovno osmjesi od uha do uha, sreća i veselje zbog tog malog znaka na testu za trudnoću. Osim u razlici u vremenu koje nam je bilo potrebno da ostanem trudna, veliku razliku sam primijetila i u mislima.

Prvi i drugi put trudna – sličnosti i razlike

U prvoj trudnoći sam više razmišljala o nekim fizičkim stvarima kao što je na primjer: hoću li moći izdržati trudnoću, hoće li sve biti ok na porodu, hoću li moći dojiti, što sve trebamo kupiti za bebu itd. Kad sam postala drugi put trudna misli su mi više orijentirane na psihološki aspekt i vrijeme nakon trudnoće – hoću li imati dovoljno snage i energije baviti se s dvoje male djece, kako ću riješiti situaciju kad starije dijete plače jer je ljuto, a beba plače jer je gladna itd. Znala sam jedino da će me do poroda (a i kasnije!) pratiti Prenatal Omega3+ jer je najbolji dodatak u trudnoći, a i da ću sigurno posegnuti za dobrim prijateljem Curcumin Forte+ jer ako u trudnoći s nečim ne možete pogriješiti, onda je to briga o imunitetu i zdravlju.

To nije kraj razlici između prve i druge trudnoće. Prošlo je možda dva tjedna otkako sam saznala da sam drugi put trudna i evo ih… došle su, bez ikakve najave… onako mućki se ušuljale na stražnji ulaz…njihovo veličanstvo… mučnine. Otkako sam se probudila pa do navečer, čekaš da povratiš, ali ništa. Je li vam se ikad dogodilo da u ljetnim mjesecima sjedite u zadnjem dijelu busa? Ona vrućina, kombinacija mirisa jeftinih parfema i ustajalog znoja pomiješanog s mirisom benzina uz ekstra manjak kisika. Pa po mogućnosti još pročitate nešto na mobitelu ili na primjer u skripti? Ili se recimo vozite po zavojima s nekime tko je loš vozač? Na tu mučninu mislim. Kad ne znate biste li povratili, legli, spavali, pojeli nešto pa onda opet povratili, popili Coca Colu, pojeli štapiće? Štooo? Štoooo trebam napraviti da se osjećam bolje? Preživjeti. Jedino to. Križati dane kao u srednjoj školi, samo ih ovaj put ne križate do početka vikenda ili praznika već ih križate do ulaska u drugo tromjesečje. U prvoj trudnoći mučnine su za mene bila nepoznanica. Možda mi je došlo tri puta za povratiti, tri puta sam duboko udahnula i izdahnula i mučnina je prošla. Ali zato sam, kad sam bila drugi put trudna, u prvom tromjesečju sam doslovno bila zombi.

Ono što bih mogla reći za obje trudnoće, kao da je netko stisnuo Copy>Paste, je želja za ugljikohidratima. Majko mila, daj mi ugljikohidrate u bilo kakvom obliku i nagradit ću te suhim zlatom. Pašte na 1001 način, pizze, sendviči, mmmmmm. Za doručak? Može. Za ručak? Može. Za večeru? Može. I dodaj ono od ručka da se ne baci. U ponoć? Može. Prva trudnoća, 23:45h, dižem se s kauča jer ne mogu više izdržati glad. Ulazim u kuhinju i vadim redom vrhnje za kuhanje, tri vrste sira, paštu, začine, češnjak, maslinovo ulje. On me samo iznevjeren gleda: „Ti sad sebi ideš spremat paštu?“. „Ooooo da!“ i s takvim veseljem skakućem po kuhinji dok ju spremam jer znam da ću je s takvim guštom pojesti.

Druga trudnoća, 2:46, ne mogu spavati, pišem ovaj članak i s nostalgijom se sjećam te pašte. Da, napravila sam pauzu i napravila sam si sendvič. Ovaj put sam bila prelijena za kuhanje pašte. Ono što želim reći je da su razlike u trudnoćama itekako moguće. Napunite frižider i budite spremne na to.

Ali da sad ne glumim dr. Oza i dr. Housea, do sljedećeg čitanja želim vam mirne misli i da duboko udahnete i ponovite za mnom „I ovo će proći.“

M.